PUTNIK

"Zašto jednostavno kad može komplicirano" - oduvjek je bilo moje geslo. Prečac je za mene nepoznat pojam. Često sam se izvalačila iz hrpe govana koja mi je sezala do brade kao sad, ali meni se ne žuri, budućnost me ne zanima, ne namjeravam dohvatiti spasonosnu slamku da bih isplivala, jer svakako smo na početku apokalipse. Onda čemu sav trud kad se nalazimo na početku kraja.
Promjena mjesta boravka, te brojna putovanja na naravno, uvijek istim relacijama, su prvoklasni doživljaji koji vam ne mogu dosaditi da sa ponove bezbroj puta..Lijepo je biti udaljen od dosadne svakodnevnice, istih faca, uvijek istog ciao u prolazu, ali samo na trenutak, jer kad vam oni "stari" počnu nedostajati, shvatiš da na etiketi proizvoda nostalgija piše:-"Lako kvarljiva namirnica", zato ih pošalji k vragu jer znaš da ni ti ionako nikome nisi valjao. Zaboravi prave prijatelje. Pitam se da li su ikada i postojali. Nitko nije savršen, svi griješimo, pa tako ne možeš stalno imati prijatelja. Netko je prema tebi dobar danas, a netko sutra. Kao i ti prema drugima. Znaj da ti se život zasniva na promjenama i nigdje ne pripadaš jer vječiti si putnik. Nitko neće primjetiti da si tu ili da te nema, svi gledaju svoje interese, zato i ti gledaj kroz neke osobe ali ih ne primjećuj čisto iz inata. Nova poznanstva, nove prilagodbe, ni u kom slučaju ne djeluju negativno na stabilnost ličnosti pojedinca, čak suprotno.
Odjedanput se osjećaš domicilno, kao da si tu godinama, a one koji su ostali iza tebe zaboravljaš kao da nisu ni postojali. Svako mjesto ima svoje endeme poput mene, samo se drugačije zovu... Svaki je grad šaren na svoj način, što ga čini jedinstvenim za njegove žitelje, koji se ne bi mogli ni zamisliti u nekom drugom gradu bez uobičajene ekipe, a kamo li tek u ulici...No jednostavno se privikneš, podmitiš pojedince,, došlepaš se glavnim facama, ulizuješ se moćnicima i stekneš respekt u vrlo kratkom vremenu.....Poruka svim doseljenicima: Slijedite moj recept, uspijeh nece izostati...bas ga nasrah...
a sad ide pjesma MALO SAN MAKA
Ja sam biće poremećene svjesti. Dajem vam garanciju za zajebanciju. ne pijem alkohol, ne uzimam droge. Al ipak stoji.... cjeli mi dan ovo u glavi nemam pojma zasto nisam nesto za rep ali...

BrightSideOfLife_ izjava:))

(Bit će da si opasna šefica, autoritativna si, samouvjerena, izričita, učinkovita i nemamrdajuća. :-)))

***happy birthday***

druga četvrtina travnja 2005 za moju sekicu

izvadi danas iz ormara haljinu u kojoj te
vidjeh prvi put
obuci se, našminkaj...
liči proljetnom drveću...
Zakiti kosu ružom koju ti poslah u pismu
podigni svoje bijelo čelo koje treba ljubiti
u ovakvom jednom danu ne treba da budeš tužna i umorna
Zbog čega?
U ovakvom jednom danu kao mija u djurdjicama
treba da bude lijepa winky

Jesam li usao u uzi izbor??? :)))))))pracka

LaDaMer:
Evo ako mogu ja... Odveo bi te prvo na dobru kavu sa slagom...pa onda lijepo u spavacu sobu. Skinuo bi ti jaknu, majcu, hlace (suknju), carape (pretpostavljam da imas hulahoopke), njezno skinuo gacecice, izvadio iz njih gumu, napravio pracku, stavio u nju klikere (spekule) i gadjao susjedov prozor JER MI JE BUDALA PARKIRALA NA MOJE MJESTO. Jesam li usao u uzi izbor???
17.04.2005. 07:13:09

svadba 29. 4. 2028.

evo, predlažem da se usvadbimo 29. 4. 2028. To je
subota a u ponedeljak je 1. maj - Praznik rada. To
mi je najdraži praznik, tada se ne radi i imamo
cijeli ponedeljak samo za sex.
uopce te nije lako zadovoljiti. Umorio me sex sa
tobom :))))
Obecajem, to cu ja uraditi za tebe.

napisao sam kada je svadba a ti se pobrini za
mengu do tada, ako ce trebati. Skidanje podvezice
nije zabavno uz mengu.

THE END - NAJLJUBAVNIJI ODJEB

THE END

... više ništa ne znam...nešto mi govori da ne vjerujem u zadnje
riječi koje si natipkala.Opet,s druge strane ,zašto da ne
vjerujem? Sve to me zbunjuje...I nije najveći problem to što sam
zbunjen već to što sam beskrajno tužan i razočaran...Ne ,ne
mislim cmoljiti i moliti te za bilo što. Relativno dobro
podnosim loše događaje i utvaram si da sam u najtežim
situacijama prilično snalažljiv i stabilan. Više me zabrinjavaju
razlozi ! Zašto se to dogodilo? Zašto u trenutku kad je to bilo
nalik na pravu ljubav. Prave ljubavi ne nestaju u jednoj noći!?
Očito sam izgubio šlif za nove veze i nove krajeve. (zlobnici bi
rekli nedostatak sexa je uzrok...). Očito mi je promakla ona
bitna vodilja ovakovih veza – zajebancija. Znao sam da je ne
smijem nikad izgubiti iz vidi i svemu tome uvijek prilaziti s
dozom rezerve. Ali ja sam to smetnuo s uma i htio sam jednom
natočiti do vrha i stisnuti gas...Jebeš vožnju na rezervi....
Pritisnuo gas i sletio u trećem zavoju...A jebga...trebao sam
trenirati na boljim autima a ne odmah sjesti u ferrari i sjebati
se ko pička u provaliji....
No sad ti javljam da sam živ...Pomalo polomljen,krezub,isćašenih
rebara, natečenih očiju ali živ... Bar me mogla opaliti neka
amnezija....
Rekla si da povlačiš sve nazad,svaku izgovorenu riječ? Kako se
to može? Vjerujem da može,valjda ti znaš,to po mojojlogici nije
moguće,zasigurno imaš neko takvo iskustvo koje te uvjerilo da je
ipak moguće pa sam sad i ja uvjeren...
Ništa ja neću povlačiti riječi,samo ću probati povući poneko noć
i valjda ću se osjećati naspavanim i turbo budnim...Ima da sam
budan ko stražar zlatne grobnice...
Uvijek sa sobom nosim hrpu ispisanih poruka koje si mi slala i
koje mi bijahu štivo za odmor i bijeg u sreću...Već mi je na um
pala ideja da ih bacim a onda se sjetim da ih se još uvijek da
iskoristiti....Prvo su mi na um padale higijenske mogućnosti ali
to mi nekako nedostojno...Kad mi nisu zatrebali dok sam imao
proljeve ljubavi neće valjda ni sad...A da ih zakopam? Ma gdje
ću od ljubavi raditi mrtvaca.Osim toga morao bih tada i
priličiti nekakav sprovod,komemoraciju pleh muziku i sve te
procedure....Mislim da si jednom rekla da bi voljela da te spale
i pretvore u pepeo..Možda bi ih mogao spaliti ali kad bi vidio
plam te vatre ja bih bio prvi u povijesti koji se smrznuo od
vatre...
A ništa , ne znam ni što da činim se nekoliko araka
papira....Ostavljati ću torbu na sjedalu auta možda je netko
mazne....
Evo pisane tragove sam riješio....
Mail adrese se valjda daju poništiti...To smatram riješenim...
Iskrica!!!! Da se i to poništim? Baš neću! Jer onda moram
poništiti i sve poruke u svojoj arhivi...Ma jebeš poruke...Ma
,neću!
Ima tamo dosta dobrih ljudi zbog kojih valja ostati i kad ljubav
isćezne..Ima li smisla ukazivati na to da je ovih dana jedna miss MW nestala sa iskrice! Nije bitno...
Danas je četvrtak,sutra je petak...Petak nije loš dan... Malo
sam zapustio svoju jetru,možda je pravo vrijeme da je stavim na
kušnju...Ma može ona to....Vidjet ćemo jel u vinu istina! Vidjet
ćemo jel to bila tek jedna fikcija ili je krv zatrovana
tobom...Lijepo je kad sebe razveselim unaprijed . Bolje nego da
se razveselim unutrag .Pederi se razveseljavaju unatrag...
Hoće li biti raspojasanih žena? Neće ! Definitivno neće! Znao
sam da mi se veći dio njih gadi,sad znam da će mi se gaditi još
više... Svejedno,sad ću ih iskušati ? Neke su se klele da su
iskrene prijateljice do groba,pozvat ću ih,nek me tješe....Treba
li mi utjeha? Treba,svakako treba,pogodilo me
ovo,uzdrmalo....Nema veze,nisi prva ,vjerojatno ni zadnja zbog
koje sam bio u ovakvom stanju....Trebam biti samo strpljiv...Već
sam odavno u godinama kad vrijeme ide brže nego što bi ja to
želio...Mjesec dana žalosti nemaju ni predsjednici...Ja ću si
uzeti tih mjesec dana pravo da steram svakog u kurac ko mi se
postavi na putu...Na kraju ću i sebe stjerat u kurac...Reći si –
Idiote, baš si naivni glupančić...I onada ću se uvrijediti sam
na sebe. I onda ću se opet primiti tipaka,obnoviti
garderobu,obnoviti adresare i krenuti u kurac...Na taj divan put
gdje se miješa prošlost,sadašnjost i budućnost....
Izbjegavati ću virtualne kontakte to je sigurno kao sutrašnja
zora ... Izbjegavati ću i tebe...

A neda mi se dalje pisati,ionako je izgubilo smisao......
Kooooooooooooonoooooobaaaaaaaaaarrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!


PS

Nisam te htio povrijediti,znaš da nisam. Posebno mi je žao što
sam razočarao onu tvoju malu...(uf,strašna cura)....

Jebga....možda u nekom drugom životu se ponovo sretnemo....Zašto
ne!?

A sad pjesma :

....odbolovat ću te ja
S čašom tuge
U rukama........

danas la zubar

...iako smo se čuli i razgovarali prijepodne ,
čitav dan mi je bio nekako prazan. Nedostajala si
mi. Po običaju sam pola dana proveo u autu ,s
jedne strane grada na drugu . Ubija me ovo. Nemam
dojam da radim išta drugo, osim vožnje.. Kišni dan
nije mi bio prijatelj. Želio sam te nazvati ali
istovremeno nisam bio spreman na razgovor. Htio
sam te samo čuti,osjetiti... Opet mi se javio onaj
priglupi nagon da u svakoj ženi na ulici gledam
tebe . Danas,više no ikad , bio sam siguran da ću
te sresti .. Iako su neka od mjesta ,kao naprimjer
tvornička hala ,potpuno nevjerojatna za to ,ja sam
i na dalje vjerovao.... Onda sam shvatio da sam
poludio. Opsjednutost . Tobom. Ne znam u što se
pretvaram ali dobro mi je . Baš me briga za
sve,živim s tobom na jedan nerazumljiv način ....
Dan je prošao .Probijajući se groz dosadnu i
iritirajuću kolonu ,bližilo se 16.00 sati,vrijeme
je da uzmem svoje Mie i odvedem ih kući . Kolona
je bila nepregledna a vrijeme je odjednom teklo
brže no što je to bilo potrebno . Oko 17.00 sve je
obavljeno. Svi smo doma . Jedino što sam mogao
,učinio sam. Na sva njihova pitanja odgovarao sam
tek sa 'može' i sa 'da'. Navio alarm na 60 minuta
i bacio se u krevet. kao da nisam oči sklopio a
taj grozan zvuk probijao se direktno u mozak...Trk
u kupaonicu.Pranje zubiju,navuci jaknu,uzmi
papire,daj kratke upute,izvuci se s što manje
obećanja,sjedaj u auto i pravac - stomatolog.
nemam pojma zašto su mi grobari ddraži od zubara i
zašto bih najradije izmislio neki razlog da ne
stignem do mjesta gdje sam krenuo.
Točno na vrijeme,dočekan smiješkom ,sjedam u tu
neudobnu fotelju zla ... Sva sreća da je moja
dobra,najboljaka zubarka na svijetu,toliko divna
osoba da sam ubrzo nasjeo njezinim šalama i
opustio se ni ne čuvši ono zavijanje glupih
napravica.... Bilo je super,vjerovala ili ne
,smijao sam se do suza dok mi je brusila jedan
zub...Amareta i njezina sestra toliko su općen
ljećnički duet da jednostravno ne možeš biti loše
volje...Posebice kad su ti zubi zdravi i upravo
očišćeni od kamenca...

Već je oko 7 sati i sjetim se da moram skoknuti po
neki sprej u boji... Vozeći se unakolo nađem neki
dućan s bojama ,pokupujem potrebno i ne ide mi se
doma...A moram.. Ugasim telefon i ignoriram Ivkove
poruke...Idem spavati.Treba mi sna...Noge su mi
teške,ruke spore,vrat klonuo...Vrativši se kući
morao sam objasniti zašto nisam ništa kupio svojim
djevojčicama...Opet me zubarka izvukla iz
škripca...Prošlo je osam i zavalim se na kauč
,usput povremeno pogledavši crteže koje su moje
slikarice stvarale čitavo popodne...Osjećam san
kako me obuzima..Razmišljam o tebi...Sanjarim o
nama...Prepuštram se tom jakom osjećaju ugode iveć
donosim neke odluke koje ni ti sama ne očekuješ
,kad ding,dong,bongggggggg ...O ne!!!! Opet! Nisu
ni čekali da otvorim vrata već ih evo na vratima .
Jozef i Jasmina . Nose malog Andreja na rukama
,smješe se , pozdravljaju, raspituju o
raspoloženju,zdravlju a meni mrak pred očima .
Stvarno nisam imao živaca ,tlak mi je skočio na
milion .Ti dragi ljuti toliko me izživcirali
svojim dolaskom da sam bio lud,bijesan i najradije
bi vrištao...A meni je samo mir trebao... Ništa ,
ponudih ih pićem ,naravno prihvate . Moja Dora to
napravi za mene a isprazni razgovor ubija
vrijeme... No ,već je kasno ,trealo bi
večerati...Što ću ? "Jasmina !" sa
smiješkom mi je odgovorila tek "Moolim!"
... 'Nemoj moliti nego ,tamo ti je riba odmrznuta,
frižider ti je lijevo u čošku i primi se posla!'
...Jozefa sam uposlio rezanjem kruha,češnjaka za
umak ,dok sam ja otišao po pivicu za njega i vino
za sebe... Ubrzo je sve bilo na stolu.. Cure se
zabavljale kradući jedna drugoj sa tanjura dok smo
mi bivali sve raspoloženiji i razgovorljiviji...
Mali Anderej je zaspao,oni se počeli
spremati,pozdravili se i rastali kao ljudi koju su
proveli dobru večer...

Cure su bile umorne i pospremio sam ih na
spavanje. Dora još i sad gleda neki film. Meni je
preostalo da se vratim u onaj svijet u kojem ništa
nije teško u kojem se osijećam dobro i koji je
postao veliki dio mene . U svojoj maloj sobi
užitka ,sjedio sam sam . Ugasio sam svjetlo i
gledao mračnu noć ...
Crnilo je oko mene a ja kao buktinja kao plamen
,prepun lijepih trenutaka ,misli i želja ...Da ,
ponovo sam razmišljao o tebi...Još uvijek se borim
za tebe i protiv tebe ,no ,sve više i više se
privikavam da si tu negdje,da postojiš i da jednog
dana ću te primiti za ruke ,pogledati te u oči i
izmamiti tvoj osmijeh....