THE END
... više ništa ne znam...nešto mi govori da ne vjerujem u zadnje
riječi koje si natipkala.Opet,s druge strane ,zašto da ne
vjerujem? Sve to me zbunjuje...I nije najveći problem to što sam
zbunjen već to što sam beskrajno tužan i razočaran...Ne ,ne
mislim cmoljiti i moliti te za bilo što. Relativno dobro
podnosim loše događaje i utvaram si da sam u najtežim
situacijama prilično snalažljiv i stabilan. Više me zabrinjavaju
razlozi ! Zašto se to dogodilo? Zašto u trenutku kad je to bilo
nalik na pravu ljubav. Prave ljubavi ne nestaju u jednoj noći!?
Očito sam izgubio šlif za nove veze i nove krajeve. (zlobnici bi
rekli nedostatak sexa je uzrok...). Očito mi je promakla ona
bitna vodilja ovakovih veza – zajebancija. Znao sam da je ne
smijem nikad izgubiti iz vidi i svemu tome uvijek prilaziti s
dozom rezerve. Ali ja sam to smetnuo s uma i htio sam jednom
natočiti do vrha i stisnuti gas...Jebeš vožnju na rezervi....
Pritisnuo gas i sletio u trećem zavoju...A jebga...trebao sam
trenirati na boljim autima a ne odmah sjesti u ferrari i sjebati
se ko pička u provaliji....
No sad ti javljam da sam živ...Pomalo polomljen,krezub,isćašenih
rebara, natečenih očiju ali živ... Bar me mogla opaliti neka
amnezija....
Rekla si da povlačiš sve nazad,svaku izgovorenu riječ? Kako se
to može? Vjerujem da može,valjda ti znaš,to po mojojlogici nije
moguće,zasigurno imaš neko takvo iskustvo koje te uvjerilo da je
ipak moguće pa sam sad i ja uvjeren...
Ništa ja neću povlačiti riječi,samo ću probati povući poneko noć
i valjda ću se osjećati naspavanim i turbo budnim...Ima da sam
budan ko stražar zlatne grobnice...
Uvijek sa sobom nosim hrpu ispisanih poruka koje si mi slala i
koje mi bijahu štivo za odmor i bijeg u sreću...Već mi je na um
pala ideja da ih bacim a onda se sjetim da ih se još uvijek da
iskoristiti....Prvo su mi na um padale higijenske mogućnosti ali
to mi nekako nedostojno...Kad mi nisu zatrebali dok sam imao
proljeve ljubavi neće valjda ni sad...A da ih zakopam? Ma gdje
ću od ljubavi raditi mrtvaca.Osim toga morao bih tada i
priličiti nekakav sprovod,komemoraciju pleh muziku i sve te
procedure....Mislim da si jednom rekla da bi voljela da te spale
i pretvore u pepeo..Možda bi ih mogao spaliti ali kad bi vidio
plam te vatre ja bih bio prvi u povijesti koji se smrznuo od
vatre...
A ništa , ne znam ni što da činim se nekoliko araka
papira....Ostavljati ću torbu na sjedalu auta možda je netko
mazne....
Evo pisane tragove sam riješio....
Mail adrese se valjda daju poništiti...To smatram riješenim...
Iskrica!!!! Da se i to poništim? Baš neću! Jer onda moram
poništiti i sve poruke u svojoj arhivi...Ma jebeš poruke...Ma
,neću!
Ima tamo dosta dobrih ljudi zbog kojih valja ostati i kad ljubav
isćezne..Ima li smisla ukazivati na to da je ovih dana jedna miss MW nestala sa iskrice! Nije bitno...
Danas je četvrtak,sutra je petak...Petak nije loš dan... Malo
sam zapustio svoju jetru,možda je pravo vrijeme da je stavim na
kušnju...Ma može ona to....Vidjet ćemo jel u vinu istina! Vidjet
ćemo jel to bila tek jedna fikcija ili je krv zatrovana
tobom...Lijepo je kad sebe razveselim unaprijed . Bolje nego da
se razveselim unutrag .Pederi se razveseljavaju unatrag...
Hoće li biti raspojasanih žena? Neće ! Definitivno neće! Znao
sam da mi se veći dio njih gadi,sad znam da će mi se gaditi još
više... Svejedno,sad ću ih iskušati ? Neke su se klele da su
iskrene prijateljice do groba,pozvat ću ih,nek me tješe....Treba
li mi utjeha? Treba,svakako treba,pogodilo me
ovo,uzdrmalo....Nema veze,nisi prva ,vjerojatno ni zadnja zbog
koje sam bio u ovakvom stanju....Trebam biti samo strpljiv...Već
sam odavno u godinama kad vrijeme ide brže nego što bi ja to
želio...Mjesec dana žalosti nemaju ni predsjednici...Ja ću si
uzeti tih mjesec dana pravo da steram svakog u kurac ko mi se
postavi na putu...Na kraju ću i sebe stjerat u kurac...Reći si –
Idiote, baš si naivni glupančić...I onada ću se uvrijediti sam
na sebe. I onda ću se opet primiti tipaka,obnoviti
garderobu,obnoviti adresare i krenuti u kurac...Na taj divan put
gdje se miješa prošlost,sadašnjost i budućnost....
Izbjegavati ću virtualne kontakte to je sigurno kao sutrašnja
zora ... Izbjegavati ću i tebe...
A neda mi se dalje pisati,ionako je izgubilo smisao......
Kooooooooooooonoooooobaaaaaaaaaarrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!
PS
Nisam te htio povrijediti,znaš da nisam. Posebno mi je žao što
sam razočarao onu tvoju malu...(uf,strašna cura)....
Jebga....možda u nekom drugom životu se ponovo sretnemo....Zašto
ne!?
A sad pjesma :
....odbolovat ću te ja
S čašom tuge
U rukama........
Nema komentara:
Objavi komentar