uživam gledajući te kako pretvaraš taj kratki tren vremena u
vrelo prožimajućih osjećaja...
...postiđen od onih napadaja slabosti i izljeva ljubavi...strah
me uputiti bilo koju riječ koje mi navire u ove razigrane prste
,bojim se da sam već otupio i izbljedio sliku muškarca koji želi
biti muškarac ,koji zna voljeti ženu ,koji zna voditi je u
isprepletenost uma i tijela...nekako osjećam da se moram
distancirati od tebe ,rashladiti i stati na imaginarnu crtu iza
koje nema povratka....
...znam da si od onih žena koje mušakrcima utjeraju strah u
kosti samom pojavom (iako si moj tipičan tip definitivno na
slici broj 1.) , znam da 'sve šarene perle' bilarskim
raspucavanjem možeš odbaciti...no tvoja iako virtualna i
maglovita sjena postala je moja vjerna pratilja u putu iz
virtualnog u stvarno...
..sad kad dani postaju bez broja ..osjećam te u i ovoj pjesmi
...baš takvog sam ja čekala
da zavrtim mu tlo pod nogama
nimalo neću žaliti
ako ćeš sve zbog mene žaliti....
tvoj DT
Nema komentara:
Objavi komentar